Organic Life

Uvijek tragam i uvijek razmisljam. Kako se oduprijeti novom svijetu koji gazi po svim moralnim i humanim, i kako odhraniti djecu u vremenu kad su baste i kuhanje neuobicajena pojava.

02.08.2014.

Bajram

Bajram Serif Mubarek Olsun (sa zakasnjenjem)!  Ove godine sam imala jako lijep Ramazan.  Postila sam otprilike 60% mjeseca i osjecam se odlicno.  A da ne pricam o onom meraku kad dodje vrijeme iftara pa kad mi se po glavi mota 101-a ideja za sok  ili iftar.  Najcesce sam se mrsila sa sokom od lime (zeleni limun), razrijedjen sa radenskom i onda ja u to sve stavim istucani mint/secer koji sam ubrala u basti :).   Iftar je u sustini svaki bio dosta jednostavan, sto zbog vremena kojeg nemamo, sto bi se radije odmorila malo nakon 10-satne smjene.  Uglavnom, Ramazan je nekako ispunjen sa ogromnom radoscu za najmanje stvari, sve one stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.  Naravno da je bilo teskih trenutaka ili dana koji su nekako sami po sebi bili naporniji psihicki, ali sve bude i prodje. 

Za Bajram smo im spremili paketice, poklone, svasta nesto lijepo umotano tako kad su ustale u ponedeljak docekalo ih je iznenadjenje.  Bile su odusevljene sa svim tim sjajnim papirima i masnama ali na kraju su se ipak sve parkirale i uzivale u kesi punoj slatkisa... da, u 5:30 ujutro.  Onda smo se spremili i otisli u dzamiju, i tamo negdje oko 8:30 ujutro taman kad smo stigli kod majke su svi oni slatkisi izlapili i nastala je opsta panika - GLAD.  Spucale su 5 jaja, pokupili smo hedije od majke/dide i put kuci.  Bajramski rucak je bio dosta lud jer ima puno djece ali i to je sve neka vrsta cari. 

Citala sam tokom Ramazana kratke hutbe od prof. Tarika Ramadana i jedna njegova recenica je ostavila najjaci dojam, i cesto se podsjecam na to i sad kad se sve zavrsilo.  On je u jednoj od prvih hutbi (prvi par dana Ramazan) rekao da je post nije o onome sto imas nego ono sto jesi.  Nemogu tacno da ga citiram jer nisam sacuvala link, ali znate to mi je ostalo tako zapecatljivo i uvijek se toga prisjetim kad mi je malo tesko i shvatim da u sustini trebam uvijek da se trudim da spoznajem i poboljsavam ono sto jesam, a da sve sto imam je prolazno i ne ispunjava srce.