Organic Life

Uvijek tragam i uvijek razmisljam. Kako se oduprijeti novom svijetu koji gazi po svim moralnim i humanim, i kako odhraniti djecu u vremenu kad su baste i kuhanje neuobicajena pojava.

01.03.2013.

Jos jedan dan

Napunise bebe godinu dana... prodje to sve nekako brzo.  Sisali smo ih, tj. kuma ih je sisala.  Mala garava moja napunila svoju zdjelicu kose, a mala plavka moja jedva nesto smo uspjeli skupiti u sicusni svotak... Kako su razlicite, i to je najveca car blizanaca jer imam dvije potpuno razlicite bebe sa razlicitim osobinama...  Dok plavka stalno nesto elektroniku gleda, pokusava da ugura nesto u uticnice, garava moja samo gleda kome da se smjesti u krilo i da se mazi. 

Da je postalo lakse, jeste.  Nema vise pumpanja, milion hranjenja dnevno, ljuljanja, odvaljenih ruku.  Sad imamo dnevni raspored i zna se kad se ide spavati.  Noci su postale lakse.  However, ja sam se valjda toliko izmorila od svega da mi sad i najmanja promjena (tj. obstacle) stvara velik teret... sad i kad se desi (sto je strasno rijetko) da se neko probudi u po noci da jede ja se jedva dizem, ignorisem zvukove sa kamere... dok muz jadan ne pocne buditi.   Cijeli dan sam u kuci sa njima trima.  I koliko god je to jedini nacin da mi dan prodje s najmanje snage iskoristene, toliko je i postalo ubitacno po moju psihu.  Na skoro sva mjesta nemogu ici s troje djece.. pogotovo ne s dvoje od to troje koje zele da spavaju u 9:30 ujutro i u 1:30 poslijepodne.. s  tim da idu na nocno spavanje u 6.  Najstarija cerka opet trazi drugu vrstu brigu.. one kad se spustim na sve cetiri i pretvaram da sam konjo (horsie) i sve tako u krug po kuci.  I cim se malo propnem na dvije noge ili legnem cujem jedno ostro: "MAMA you are supposed to be horsie".. i hajmo ovo je kao u vojsci nema odmaranja.  I ona mene tako zaveze nekim salom oko vrata i voza po kuci ... veze za stolicu i slicno.. oh da, donese mi vode u posudu i ja to moram popiti kao..pa pravi konjo. 

Iako dosta puta joj moram reci ne, jer moram spremati hranu par puta dnevno.  Dorucak, snack/rucak za sve tri i onda finalni rucak za sviju ukljucujuci i jadnog tatu koji s vrata kad dodje nema dovoljno ruku za broj curica koje mu lete... i tako ludnica jedno sat vremeno dok se one dvije ne smire... i taman kad ih spustis u krevet i izdahnes onako kao sto bi svako na kraj ovakvog dana...sidjes dole i jos uvijek je budna princeza...razmazena princeza kojoj je krevet ogromna procedura i sve zahtjeva pismene molbe..

Na kraj svega toga kad ostanemo sami, ja vise nisam nizasta, najradije bi samo sjedila i buljila u kakvu seriju da me hipnotise sa svojim dogadjajima i da se kao tako odmorim malo :). 

I sretna sam, stvarno jesam, minus to sto sam malo skrenula (mislim).   Imam osjecaj da sam vec malo izgubila osjecaj sa odnosenjem sa odraslim osobama,  fitilj mi je postao jako kratak i nemam vremena za sebe.  Pa se pocnem pitati, dali bi bilo bolje po sviju da nadjem kakav posao?  Sta vi mislite?