Organic Life

Uvijek tragam i uvijek razmisljam. Kako se oduprijeti novom svijetu koji gazi po svim moralnim i humanim, i kako odhraniti djecu u vremenu kad su baste i kuhanje neuobicajena pojava.

19.11.2014.

Obrisati favorite

Zna li iko  kako mogu obrisati favorite?    Ja sam se bas namucila trazeci tu opciju..

19.10.2014.

unutrasnja ljepota

Nekad mi je neko rekao "Nemoj gubiti svoju unutrasnju ljepotu", i ja od tada tragam ne samo za tim konceptom nego i samom cinjenicom. kakva je to moja unutrasnja ljepota kad se (u sustini) ne osjecam tako. Ne osjecam se ljepo, ljepotica unutrasnja.. mislim nekako mi to sve zvuci dosta misticno. Proslo je po tome evo 9 mjeseci odkad sam cula te rijeci/savjet i mislim da sam mozda malkice pocela nalaziti odgovor. Neko ko ovo konta bolje od mene vec moze da prepotstavi koliko samo drugih vaznih i vezanih za ovo tema su se otvorile u moj potrazi. Pa se cesto pitam, a kako to da ja neznam svoju unutrasnju ljepotu a neko je recimo uocio. I nisam ja jedina, jeli, koja je u ovakvom mentalnom sklopu. mislim da sam shvatila jedno, a to da kad covjek zaboravi na sebe, zaboravi i sve svoje vrijednosti, vrline, (i mane!). On/ona jednostavno odluta u neki nedefinisani prostor gdje se uopste vise ne prepoznaje i ne sjeca. Projekat "zavoljeti sebe" je inshAllah moj trenutni put. Ako zelite cuti nesto cudno, evo ja sad trenutno citam onu (sigurno ste culi) knjigu "40 pravila ljubavi". Knjiga mi je onako, neznam kako da opisem, ali nemogu reci da je gutam, ali svidjaju mi se ta pravila na koja sam naisla. U knjizi je trenutno radnja gdje dervis Sems putuje u Konya, Turkey da se upozna sa Rumijem. Samo da se razumijemo, ja nikad cula za ovaj grad nisam, nit sam ista gledala na internetu vezano za njega. Juce, sa cerkom cjeli dan po aktivnostima vezano za njenu skolu, i sad ja sjedim u autu jer sam se malo izgubila na putu do parka gdje ce biti utrke. Uzela da ukucam adresu u mapu na smart telefonu (koji stvarno slabo koristim ali mi ovo za mape dodje jako korisno ponekad). I krenula ja da ukucam broj 1 (od 14055) i telefon odma pokusava da pronadje neku adresu za koju misli da mi treba,i samo sto sam ukucala broj 1 pojavi se Konya, Turkey. Mogu vam reci da sam ostala poprilicno zaledjena, jer nije mi bilo jasno kud bas to, taj grad, na telefonu koji mi je onako puka potreba jer ne jasam na njemu ni za mail nista. Nevjerovatno zar ne? Naravno, sad taj grad moram podsjetiti, jer mislim da tu ima nesto, da mi je potrebno nesto sto Konya nosi u sebi :).

06.10.2014.

Mozete mi pomoci da dokucim

Sta je to "unutrasnja ljepota"?    

02.08.2014.

Bajram

Bajram Serif Mubarek Olsun (sa zakasnjenjem)!  Ove godine sam imala jako lijep Ramazan.  Postila sam otprilike 60% mjeseca i osjecam se odlicno.  A da ne pricam o onom meraku kad dodje vrijeme iftara pa kad mi se po glavi mota 101-a ideja za sok  ili iftar.  Najcesce sam se mrsila sa sokom od lime (zeleni limun), razrijedjen sa radenskom i onda ja u to sve stavim istucani mint/secer koji sam ubrala u basti :).   Iftar je u sustini svaki bio dosta jednostavan, sto zbog vremena kojeg nemamo, sto bi se radije odmorila malo nakon 10-satne smjene.  Uglavnom, Ramazan je nekako ispunjen sa ogromnom radoscu za najmanje stvari, sve one stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.  Naravno da je bilo teskih trenutaka ili dana koji su nekako sami po sebi bili naporniji psihicki, ali sve bude i prodje. 

Za Bajram smo im spremili paketice, poklone, svasta nesto lijepo umotano tako kad su ustale u ponedeljak docekalo ih je iznenadjenje.  Bile su odusevljene sa svim tim sjajnim papirima i masnama ali na kraju su se ipak sve parkirale i uzivale u kesi punoj slatkisa... da, u 5:30 ujutro.  Onda smo se spremili i otisli u dzamiju, i tamo negdje oko 8:30 ujutro taman kad smo stigli kod majke su svi oni slatkisi izlapili i nastala je opsta panika - GLAD.  Spucale su 5 jaja, pokupili smo hedije od majke/dide i put kuci.  Bajramski rucak je bio dosta lud jer ima puno djece ali i to je sve neka vrsta cari. 

Citala sam tokom Ramazana kratke hutbe od prof. Tarika Ramadana i jedna njegova recenica je ostavila najjaci dojam, i cesto se podsjecam na to i sad kad se sve zavrsilo.  On je u jednoj od prvih hutbi (prvi par dana Ramazan) rekao da je post nije o onome sto imas nego ono sto jesi.  Nemogu tacno da ga citiram jer nisam sacuvala link, ali znate to mi je ostalo tako zapecatljivo i uvijek se toga prisjetim kad mi je malo tesko i shvatim da u sustini trebam uvijek da se trudim da spoznajem i poboljsavam ono sto jesam, a da sve sto imam je prolazno i ne ispunjava srce. 

 

23.07.2014.

Come back

Ja se bas dugo nisam javljala.  Djeca narasla (ali ne previse, taman da ih jos uvijek zovemo bebe).  Curica zavrsila predskolsku i jedva docekala ljeto, vrijeme lijeganja kasno u krevet, igranja po cjeli dan sa prijateljicama u vrticu.  Mi smo dosta sretni sa okolnostima, iako su nam zivoti katastrofa sa vremenom.  Ja radim ima malo vise od godinu dana.  Djeca nam idu u vrtic kod jedne predivne zene (Bosanke) i ja sam presretna.  U sustini, nje da nema ja bi prestala raditi zbog kvalitete i cijene.  Jeste da su nam dani kao da ih Bog nikad nije ni dao.. izadjemo prije sedam ujutro a vracamo u 6:30 navece.  Ali tako nam je sada, pa nece zauvijek ostati.  Radimo daleko od kuce ali nam je i vrtic isto tako na toj strani grada, tako da to sve nekako doslo zajedno u paketu :).

Djeca su super ako vas zanima.  Imam mezimicu :), ali ne u losem smislu.  Znate kako je to, kad mi sve tri trce nakon dugog dana da ih nisam vidjela imam iste osjecaje srece da ih vidim za sve i jednu.  ALI imam jednu  curicu ona mi je nekako srcu bliska, kako da vam objasnim.. ne ide meni u suprot, protiv mene, nekako ide sa mnom, uz mene.. tesko je to objasniti.  A one druge dvije,  zadnji atom psihicke i fizicke snage izvuku iz mene.  Elem svaka ima neku svoju personality i jako je zabavno gledati ih kako se izmedju sebe druze.  Iako smo u fazi sada gdje jako vole da vriste jer misle da je to jedini nacin da se izbore za svoje ja u datom momentu.  I koliko god ja govorila:  "Stani, polako"  nema sanse... jedna vrisne odma druga prati a treca place...  LOL.

Najstarija dobija vec neke fiksne ideje kao da spava sama u sobi, nadje mi lak za nokte pa sam onda zahvalna sto nista u kuci nismo jos uvijek mjenjali nego je onako staro.  To spavanje sama u sobi moze da zaboravi dok sam ja ziva tj. dok je kod mene u kuci.  (Isto tako vazi i za one dvije ako krenu nesto moljakati za par godina).  Znate u nekim stvarima sam onako bas popustljiva valjda od umora ili sta vec, ali neke stvari necu NIKAD dozvoliti. 

Ramazan smo ove godine predstavili i ona vec moze da puno toga shvati.  "Postila" je dva puta a i imam namjeru ovaj vikend voditi je na njenu prvu teraviju.  Znam da ce je prespavati ali neka je!  Pricamo uveliko u vjeri, raspituje se za Boga, pa sam joj objasnila Allah dz.s.  Najteze mi je za rod, jer ona je premalena da shvati da nije on/ona kao sto je dosta lakse koristiti u govoru. 

I koliko god se cinilo kao "ludnica" sad sa njima trima i  njihovim grlima/glasovima, pocela sam se pitati kako ce izgledati kad budu mogle izmedju sebe pricati, svadjati se, raspravljati..   stvarno, kako ce to izgledati? 

01.03.2013.

Jos jedan dan

Napunise bebe godinu dana... prodje to sve nekako brzo.  Sisali smo ih, tj. kuma ih je sisala.  Mala garava moja napunila svoju zdjelicu kose, a mala plavka moja jedva nesto smo uspjeli skupiti u sicusni svotak... Kako su razlicite, i to je najveca car blizanaca jer imam dvije potpuno razlicite bebe sa razlicitim osobinama...  Dok plavka stalno nesto elektroniku gleda, pokusava da ugura nesto u uticnice, garava moja samo gleda kome da se smjesti u krilo i da se mazi. 

Da je postalo lakse, jeste.  Nema vise pumpanja, milion hranjenja dnevno, ljuljanja, odvaljenih ruku.  Sad imamo dnevni raspored i zna se kad se ide spavati.  Noci su postale lakse.  However, ja sam se valjda toliko izmorila od svega da mi sad i najmanja promjena (tj. obstacle) stvara velik teret... sad i kad se desi (sto je strasno rijetko) da se neko probudi u po noci da jede ja se jedva dizem, ignorisem zvukove sa kamere... dok muz jadan ne pocne buditi.   Cijeli dan sam u kuci sa njima trima.  I koliko god je to jedini nacin da mi dan prodje s najmanje snage iskoristene, toliko je i postalo ubitacno po moju psihu.  Na skoro sva mjesta nemogu ici s troje djece.. pogotovo ne s dvoje od to troje koje zele da spavaju u 9:30 ujutro i u 1:30 poslijepodne.. s  tim da idu na nocno spavanje u 6.  Najstarija cerka opet trazi drugu vrstu brigu.. one kad se spustim na sve cetiri i pretvaram da sam konjo (horsie) i sve tako u krug po kuci.  I cim se malo propnem na dvije noge ili legnem cujem jedno ostro: "MAMA you are supposed to be horsie".. i hajmo ovo je kao u vojsci nema odmaranja.  I ona mene tako zaveze nekim salom oko vrata i voza po kuci ... veze za stolicu i slicno.. oh da, donese mi vode u posudu i ja to moram popiti kao..pa pravi konjo. 

Iako dosta puta joj moram reci ne, jer moram spremati hranu par puta dnevno.  Dorucak, snack/rucak za sve tri i onda finalni rucak za sviju ukljucujuci i jadnog tatu koji s vrata kad dodje nema dovoljno ruku za broj curica koje mu lete... i tako ludnica jedno sat vremeno dok se one dvije ne smire... i taman kad ih spustis u krevet i izdahnes onako kao sto bi svako na kraj ovakvog dana...sidjes dole i jos uvijek je budna princeza...razmazena princeza kojoj je krevet ogromna procedura i sve zahtjeva pismene molbe..

Na kraj svega toga kad ostanemo sami, ja vise nisam nizasta, najradije bi samo sjedila i buljila u kakvu seriju da me hipnotise sa svojim dogadjajima i da se kao tako odmorim malo :). 

I sretna sam, stvarno jesam, minus to sto sam malo skrenula (mislim).   Imam osjecaj da sam vec malo izgubila osjecaj sa odnosenjem sa odraslim osobama,  fitilj mi je postao jako kratak i nemam vremena za sebe.  Pa se pocnem pitati, dali bi bilo bolje po sviju da nadjem kakav posao?  Sta vi mislite? 

13.12.2012.

Vidite gdje ja idem u petak navece!@!!

Photo: Please Share with your friends in the NW...particulary those in Portland, Oregon, insha'Llah.


Po prvi put u zivotu mogu vidjeti ovo u zivo!!! Ne da sam uzbudjena..!!

07.12.2012.

muke

Insan je stvarno cudo.... cas ovako cas onako... pravo zaboravno stvorenje, cesto puta tvrdoglavo, ne zeli promjene, voli sve sto je lakse...

Pola dana provedem u opstem stanju nadahnuca sa svojom djecom, jeli dvije bebe kao dva mala medvjeda puzu po kuci, deru se nesto stalno (dobro jedna malo vise od druge), penju se, padaju, uce jedna na drugu, onda ova velika ide po kuci sa nekakvim iglicama i na sred hodnika busi svoje crteze po zidu i onda se dere iz petnih zila "MAMA dodji Meriem mi dira crteze" (a ona ih stavila prenisko)...   i onda u momentu poludim, jer naravno svakom raju dodje kraj  starija je opet scepala Meriem i gnjavi je (jer Meriem je kao mala buhtla, dok Nadin odma cupa kosu i noktima po licu)  ova mala sad place sto je Ajla stisce, Ajla opet nije jela, ove dvije najednom skontaju da zele flasu RIGHT NOW i krevet...  U goloj vodi sjednem da pumpam... ova meni posred krila pocupa one tube ...  

Navece legnem, ljubim ovu stariju jer je haman ko beba kad spava (iako je onolika masala), one dvije idem gledam jesu li otkrivene ili su se zamotale skroz u deku...  sjedim tako u krevetu razmisljam sta cu sutra raditi da im napravim dan znacajan u njihovom djetinjstvu, sanjarim i tao mastam kako su divne...  i onda me na kraju uhvati paranoja zbog njihovog odrastanja i neminovnog odlaska od mene jeli... jer ja ih ne posjedujem,,,,  a u meni takva jarka zelja da ih uvijek zastitim, da im uvijek stvaran okolnosti sigurnosti i ljepote.... i stvarno mi je ovo najteze u zivotu trenutno.

Mozda sam samo insan i na to sve mama... ah, sve se nadam ovo ce biti mozda smjesno kad one postanu cure? 

Radim na tome da shvatim i prihvatim da su to ljudi koji imaju svoj put a ja sam tu samo da ih pridignem ...

29.10.2012.

Koza

Na jednoj bebi smo nedavno primjetili da su joj se pojavile dvije grudvice ispod grudi... i naravno mala panika.   Hajd reko nije to nista.. neda djavo mira odem ja na internet i sve informacije na koje sam naisla kazu kao da je to usljed povecanog estrogena od maminog mlijeka...  Hmm reko nije mi to normalno, razumijem da se ovo desava odma poslije poroda, ali sad nakon 8 mjeseci nebi rekla.  I vecina tih mama koje se zale na isti problem spominju da ne doje vec neko vrijeme... ah reko pa mozda je adaptirano u pitanju?

Well, Well, Well...  ladies,... sta sam nasla?  Soju u adaptiranom mlijeko... na jedan nacin ili drugi soja se usunja u svako adaptirano mlijeko, iako je ono sto mi koristimo na bazi kravljeg mlijeka.  Eh reko dosta mi je vas i vasih modernih pridika... naravno u mom predjelu ovdje sve sto ti padne na pamet mozes naci pa ja tako nadjem svjeze kozije mlijeko.  I posto znam da se radi o lokalnoj proizvodnji na manjem nivou i posto sam ga kupila u posebnoj prodavnici znam da se radi o cistoci.

Nista, ja sam to njima samo grijala i davala, nema kuhanja, nista.  Mislite da sam luda, ali cekajte da zavrsim.  U svakom slucaju jos uvijek ima mog mlijeka i jedu ovu nasu hranu polako.  Smanjile se grudvice, a beba bogami pocela i normalniju stolicu da ima jer je prije bila malo tvrdja i manje zapremine (vow detalji). 

Ali dobismo drugi problem... malo po malo budjenje po noci, LUDNICA u kratkom opisu.. ja ko zombi, spavam po sat dva neko se budi, neznas vise sta ces im, hoce jesti, nece jesti, nece spavati, ljuljas, pusti da placu, sve zivo smo probali.   Eh reko idemo doktoru u devet navece se pokupimo i hajmo!  Doktor pregledao obadvije kaze ova djeca su zdrava..   uuhh vidi udebljale se 500gr u tri sedmice. 

Hajmo sad svi nazad u auto, i kuci.  Skontam ja da je to mlijeko jedina promjena u njihovom zivotu pa odlucimo da prestanemo od juce... i stvari su se vec poboljsale..

Medjutim pored toliko informacije sto sam procitala kako je to mlijeko hranjljivo, lijeci, lako za bebecu probavu... sta je to moglo da izazove ovakav nemir u njima?  Previse kalorija?

Elem,   sad guram malo vise ovu cvrstu hranu da nemoram bas previse adaptiranog dati...i da prodjemo sa ovo mog mlijeka sto ima... ali sve u svemu ludnica,.. cuj pola kile u tri sedmice eh bas smo se ismijali.

26.10.2012.

jao

Ja sam jedna luda, opicena i opet luda zena.   Znate sto?  Zato sto mi nedostaje trudnoca i onaj osjecaj da cekas da upoznas jos jednu malu dusu.     

Ja stvarno nemam rijeci za sebe... neznam samo kako mi pored ovoliko obaveza, nespavanja nocu, izdajanja pet puta dnevno, konstantnog brbljanja cetvorogodisnjeg djeteta meni pada na pamet jos jedna mala, slatka, lijepa i mirisljiva beba?

PIH.


Stariji postovi